kao sto more ljubi stijene
cas ih ljubi
pa se prene
dotakne ih na tren
i nestane na dva
neka sila
jaca od mora
tjera ga na tu ljubav
i kad se ono prepusti
tjera ga da posustane
da prestane
da popusti
kao sto mjesec ljubi zvijezde
na istom nebu
svake noci
jutro nikad ne docekaju skupa
i sam se pita
kad ce mi opet doci
bas kao sto
vale ljubi vjetar
njezno ih doticuci za olujnih dana
bas te tako ljubim
i takva nam je ljubav dana
zar te moram
cas ljubiti i cas gubiti
kao more stijene
ili cekati vecer
kao mjesec zvijezde
ili olujne dane
kao vjetar vale
samo da ti budem blizu
jos jednu noc
prije no sto svane
***
ako i ne nadem rijeci
ako ti ne uspijem
ovih par misli izreci
pokusaj shvatiti
mozes me cekati
al ja se necu vratiti
ako na stolu
ostavis upaljenu svijecu
i das vode
vec osusenom cvijecu
i minute sakrijes u kazaljke sata
uvuces se u kut
pokraj ulaznih vrata
zao mi je
ne vracam se
al to ne znaci
da jos uvijek ne volim te
***
jos uvijek
usporavam korake
kad prolazim
kraj mjesta
gdje upoznali smo Ljubav
jos uvijek zastanem
i na trenutak zaklopim oci
poskrivecki
dok ne gleda nitko
da ne primjeti da je jos uvijek
od mene je veci
strah
pa posaljem pogled mjesecu
kao sto sam i zadnji put
prije no sto mi te vrijeme odnjelo
naucila sam mnogo
i nije mi zao
sto te srce moje toliko voljelo
***
kazes
ne boli vise tako
kad vrijeme odradi svoje
i prebrise prah uspomena
na klupi urezano ime tvoje i moje
i ne boli kad shvatis
da prekratko je vrijeme
i proci ce sva bol
uzalud trosis ovaj zivot
nađi se
budi svoj
***
trnci me prolaze
hladnoca se uvlaci u mene
jos jednom imam potrebu
reci ti da volim te
i ne znam vise kog okriviti
sad svaka tuzna pjesma ima smisla
i svaka je posebna
ni po cemu ista
i u svaki noti
tvoje se ime nade
pa me tuga
i bol snade
al dignem glavu
jer kad zbrojim sve
i oduzmem
dala mi je ta ljubav nadu
pa vise ne trazim
da mi kazes da me volis
nit kao nekad
da se bojis
sve sto se treba naucit o zivotu
stane u rijeci dvije
on uvijek
dalje ide
***
jedna dusa
moze zauvijek da drugu voli
vjeruj mi ne lazem
nisu to snovi
sve bitno vidis srcem
ma to je jedino stvarno
ako srcem mozes dotaknuti znaci da je pravo
***
sjedili smo tako
u beskrajnoj noci
pod nebom punom zvijezda
ocima punim nade
rekli smo
sve sto nikad nismo mogli
il smo se bojali
il hrabrosti nismo smogli
ni rijeci nismo izrekli
a tako divno pricali
nit govorili
nit se pitali
***
nocas cu
priznati
koliko mi znaci
samo rijec koju izgovaras
i sve
kao nekad stranci
danas predobro poznajes me
pa i ako izgubim glas
i rijeci
i poljupce
hoces li i dalje voljeti me
i biti tu
iako nemam vise ni rijec da te opise
hoces li mi dopustiti
da tisinom nastavim voljeti te
***
gase se svjetla
prostore guta mrak
ja o tebi sanjam
i gubim zrak
ruke moje traze te
pozelim
da si
kao nekad
kraj mene
al uzalud te budim
jer probuditi se neces
i ja to znam
samo djeluje mi
tuzno moj zagrljaj
bez tebe u njemu
ovako prazan
***
mozda ne znam svirat klavir
i gitara mi malo teze ide
al pjesme ti pisem
poskrivecki
da ne vide
sebicno ih cuvam
one su samo za tvoje oci
i kroz njih provlacim
besane noci
kroz koje me je ova ljubav povela
i u njih trpam
sva mjesta na koja me je dovela
ova ljubav
puna zvijezda i sunca u isto vrijeme
ova ljubav koju volim najvise
jer mi je donijela tebe
***
ako ovo tvoji koraci nisu
uzalud se smijem
i dozivam kisu
da ti dam
sve sto ti dugujem
i sto drugi nikad nisu
sve sto ces cuti bit ce kisne kapi
i tisina koju cemo upotpunit poljupcima
sve sto ces cuti bit ce
tuzna igra violina
i tvoja ruka u mojoj
i sve sto cuti ces
bit ce tise
od sapata
vjecnog obecanja
u rijecima volim te
sve sto ces cut bit ce ova kisa
zato ne idi
molim te
jos nije vrijeme
dok ova divna skladba svira
ne ostavlja se nitko
usred solo klavira
ne idi
ostani jos tren
pokusaj izmedu ovih nota
naci trenutak zaustavljen
neka svi cekaju
i neka ceka sve
dok ova divna kisa pada
bilo bi glupo otici
zar ne
***
nastavlja se moja tuzna misao
svatko ju je nasao
tko je bar jednom napisao
da sniva i da voli
i sumnja
da su snovi
carobna,al neostvariva moc
da nikad nitko sa rukama punim ljubavi
nece doc
pisali su o tome svi
i pisat ce oni poslije mene
i prepoznat tu misao
koju ne plasi vrijeme
koja je tu
od vijeka prije zvijezda
koja je tu oduvijek i zauvijek
kojoj se pocetka ne zna
al uzrok bar je jasan
lom srca
vise jak nego glasan
i suza sto niz obraz tece,
samo jedno neprospavano,
nepreboljeno vece
***
negdje sam te opet nasla
na ulici
u djecjem smijehu
medu oblacima
u pticjem letu
nedgje sam te opet nasla
mozda ne toliko vani
koliko u sebi
i opet moje srce
bjezi ususret tebi
i negdje sam te opet nasla
dal u sretnim zavrsetcima
il nepoznatim pocetcima
al nasla sam te
kao zagubljen osmijeh u kutu usana
kao staru biljeznicu
ispod pisama
negdje sam te nekako pronasla
na ormaru
prekrila te prasina
negdje sam tvoje ime u novinama procitala
i u travi dok sam skitala
negdje u praznim dzepovima
i u zagrljajima snova
negdje
jer zauvijek si ostala ljubav moja
***
mene ce ova pjesma na tebe podsjecati
kad cu vec hodati
zaboravit letjeti
i kad cu shvacat bolje neke stvari
bar tako kazu
za neke smo zauvijek premali
i cuvat ce te u sebi
kad ce me sunce,
a ne budilica,jutrom buditi
i kad vise necu kasniti
i nitko se nece ljutiti
kad ce mi kosa boju snijega nositi
i vise necu cijelo dvoriste moci pokositi
i ma koliko ce me ova pjesma
u proslost vratiti
bit cu dovoljno mudra
i vec moci shvatiti
da ljubav je zivot
to je sve
i nadam se da cu moci tebi
umijesto ovoj pjesmi
saputati volim te
***
ako me pitas zasto se smijesim
ne pitaj
mozda grijesim
ako te zanima
zasto nocu ne spavam
i sto radim,koga ne sanjam
ako te zanima
zasto toliko putujem
koracajuci nigdje
zanemari
nisu tvoje brige
i ako me pitas hocu li ikada prestati
i hoce li mi dosaditi sati
koje trosim uzaludno
mislec na tuzne stvari
kako je covjek jadan i premali
zastani na tren i pogledaj me
ti krivo shvatila si sve
to je jer ti ne mogu rec da volim te
***
imam ti nesto za dati
ako primas
ne trazim nista zauzvrat
samo da snivas
jer tako se radaju snovi
sad zaklopi oci
nista se ne boji
dajem to ovaj san
pun zvijezda i sjaja
laku noc ti zelim
ljubavi moja mala
***
kad ti jednom
sve ovo postane manje vazno
ove majice i parfemi
sjetit ces se onog dana
sto poklonila si meni
i poljupca sto si mi sa usana ukrala
i zagrljaje u koje si se tako lako uvukla
i sjetit ces se
koliko si voljela
sve ono dobro u meni
a ja evo za taj tuzan dan
ovo ostavljam tebi
ovu pjesmu
i miran san
spavaj ljubavi
znas da zauvijek samo tebi pripadam
***
sjecam se
a bilo je to davno
kad je moje srce
prvi puta poskocilo
tako daleko
da se jos nije vratilo
i sta da radim
da te molim
da mi vratis
moje srce
da mogu nastaviti
zivjeti
ovaj zivot
bar probati
bez tebe
***
kad sam bez tebe
gubi boju svijet
sunce je hladno
i svuda je tama
kad sam bez tebe
moje srce prestaje kucati
koraci su teski
besciljni
nestvarni
ljudi su sjene
ne raspoznajem mirise ni zvukove
samo tvoj glas
u meni cuje se
ostalo je tako daleko
bez tebe
ne zivim
moji stihovi nemaju smisla
bez tebe
ne znam tko sam
i ne disem
i ne osjecam nista
nista samo tugu
i zrak je tezak
a suze tako lake
bez tebe
ne zivim
moji stihovi nemaju smisla
bez tebe
ne znam tko sam
i ne disem
***
od danas
krecem ispocetka
bacam sve rijeci svoje u more
ne znam vise voljeti
mozda je tako i bolje
ta tko si ti
da od mene radis budalu
ne trebam ni tebe
ni tvoju laznu nadu
briga me
koliko ce me boljeti
nakon tebe znam
da sve mogu podnijeti
***
places
deres se
lamatas rukama
lomeci zrak
i zrake svjetlosti
sto ulaze kroz prozor
ne boli me tvoj visoki ton
tvoje rijeci
pa cak ni ono
ne volim te
sto je upalo tu
eto tako nenajavljeno
ne cujem te
nisam sigurna hocu li ikad
i moci
cuti
al ne razumijes me
ni ne trudis se razumjeti me
samo se bijes skuplja u sobi
i tek poneka zraka sunca
odlazis i lupas vratima
moje oci
crne kao tvoje rijeci
ostaju suhe
a srce
njega vec odavno nemam
***
Sto da ti jos kazem
Sve sto sam zeljela
Vec je receno pogledom
Ne placi
Ja sutim jer ne nalazim smisao
U rijecima
Ne znam zasto ti sutis
Nikad se necemo pomaknuti s ove tocke
Odlazim
Vidim nemas hrabrosti
A nemam ni ja
Rijeci je progutala tisina
***
Kad umrem
Zelim tvoje ruke na mojim ocima
I postati uspomena koju ces zauvijek u srcu nositi
Kad umrem
Zelim da ostvaris sve ono o cemu smo sanjali
Da vidis sve sto nismo vidjeli
I prodes ondje gdje nismo prolazili
Zelim da se nasmijes kad te nesto na mene podsjeti
Nikad da ne places jer me nema
Zelim da samnom izgubis i svoj strah
I da nikad ne zaboravis nocu pogledat zvijezde
Zelim da shvatis
Da sam jedino tebe voljela
I da si ti razlog i smisao mojih pjesama
Kad umrem
Zelim da ono sto sam voljela i dalje nastavi zivjeti
***
Zasto mi otimas moj mir
Sto zelis postici tim
Ja te nikad nisam ni znala
Tek sad shvacam
Prekasno je vec da se u proslost vracam
A moja proslost
Ona je blijeda bez tebe
Zasto mi krades dusu
Ostajem bez sebe
Pusti me
Daj da bar pokusam pobjeci
Znam da onaj dio mene u tebi ce ostati
Al neka
Bolit ce jos vise ako ne nestanem odmah
***
Probudi se
Sunce ne zeli izaci
Prije tebe
Nasmijesi se
I ne zaboravi zvijezde
Iako je dan
U sebi cuvaj noc
Zivot je san
Koji ce prebrzo proc
***
Kad nebo ispune crni oblaci
I vjetar zanjise stabla
Kad ulice postanu prazne
Zaboravi
Kad kisa potopi pute
I ne cuju se koraci
Kad mjesec jedino sja
Zaboravi
Sklopi oci
Jos nije noc
A sve je tako tamno
Zaboravi
Jedino ces tako preboljeti
***
Dani prolaze
Brze no oblaci nebom
A stvari ostaju iste
Tek koji redak prasine na njih padne
Al i dalje su iste
I dalje tuzno zure u mene
Govore mi
Ucini nesto i nestatat ce
Ova tuga,ova bol
Al uzalud zure
Uzalud se skuplja prasina
***
Ova se ljubav morala desiti
Morala je slomiti srce moje
I gdje god koji put raniti tvoje
Morali su vali ovu ljubav odnijeti
Zauvijek nas razdvojiti
***
Mi nikad necemo
Istom stranom ulice prosetati
Istim salama se smijati
U istom pravcu gledati
Mi nikad necemo
Nase ruke spojiti
Vrijeme zajedno gubiti
U snovima istim se izgubiti
Mi nikad necemo
Ulaznice za kino zajedno kupiti
Niti isti film odgledati
Uz pokoji smijesak,zagrljeni
Mnogo toga mi nikad necemo…
A mogli smo
Samo da smo imali hrabrosti
***
znam kako ce zavrsiti
ova nasa prica
prije moja i tvoja
nego nasa
svako na svoju stranu
zelim ti srecu
mozda ces jednom naci
ono sto vec dugo trazis u meni
zao mi je
al znaju vec svi
izgubila sam srce
davno jos
i zaboravila voljeti
***
Sunce i Mjesec
Ti i ja
Dijelimo isto nebo
Iako
Jutro i dan pripadaju tebi
A
Noć
Meni
Znam
Dijeli nas ipak
Centimetar razlicitosti
Ipak mjesec i sunce
Nikad nisu bili zajedno
Reci mi kada vidiš sunce i mjesec
Na istom obzoru
Ujutro
Tad ću te ponovno voljeti.
Kad zvijezde budu pripadale
Jutru
A
Izlazak mjeseca popraćen
Sunčevim sjajem
Tad ću te voljeti.
***
Mozda koji put
Sretnem te
A necu te znati
Pa cu umijesto da ti pridem
Zalutati
I dok cu sat gledati
I kazaljke kako se pomicu
Il dok cu se setati po gricu
Il sjediti u kaficu
Nece mi niti na pamet pasti
Da bi kraj mene mogla proci ljubav mog zivota
Susrest cemo se
Samo bez pozdravljanja
Isti vjetar spojit ce nam putove
Mozda kad se okrenem i ugledam te
Mozda te priupitam koliko je sati
Al oboje necemo biti svjesni
Da je vec kasno
***
Otici cu
I necu se osvrtati
Nestat cu
I nikad izreci
One dvije rijeci
sto ih tako ljubomorno
cuva strah
otici cu
prazna srca
i bistre glave
i zaboravit te
***
ne sanjam te vise
gubim te polako
uspomene su mutne
a sjecanja…
blijede kao nasi crtezi na stubama nogometnog igralista
kisa ih odnosi
ispire
i oni nestaju
nebo vise nije vedro
i nikada nema zvijezda
a ko zna gdje si ti
***
to nije sto su htjeli
htjeli su da drugacije
se rasplete
ova nasa drama
al putevi nam se tu krizaju
evo priznajem ti
nisam te nikad voljela
znam da ti mene jesi
nitko nije ocekivao ovo
osim mene
ja sam znala od pocetka
nije njih
briga za nas
oni samo zele vjerovat
da postoji sretna
prava ljubav
nakloni se sad
sto da ti kazem
ispali smo losi glumci
al mozda jednom dobijemo i mi
ono sto svi zele
pravu ljubav
ako ne
uvijek nas ceka mjesto
u prvom redu
***
spakirat cu nocas
kovceg srece.
krenut cu na put.
od mene nista
ostati nece.
nemoj biti ljut.
odlazim i ne vracam se
vise nikada
u ovaj svijet
ljutnje i mrznje
ni tvoje rijeci
za ovaj svijet
vise me ne drze.
odlazim i ne vracam se
nikada
u ovaj tmuran svijet.
odlazim i ostavljam ti
ove stihove
i plavi cvijet.
***
zamisljeno gledam u daljinu.
ne mogu popuiti prazninu.
zamisljam kako si kroz isti prozor
gledala ti.
kako smo se voljeli…
tada je pocela padati kisa.
sve tisa i tisa,tisa…
jednoga sam se dana
osvrnula oko sebe.
shvatila sam da nema tebe.
kako cu sada sama
gledati kroz prozor taj,
i slusati kisu,
sve tisu i tisu,tisu…
***
Tesko je birati rijeci
Kad dusa ti suti
A srce puca pod ranama
Zadanih prvim svitanjima sunca….
Tesko je govoriti dok usne ti sute
A tisina tako glasno lupa vratima….
Tesko je disati u sobi punoj mraka i spusiti kapke
Moleci se
Da se sunce nikad
Ne probudi.
***
Kad ptici uzmes krila
Suncu toplinu
Moru valove,
Sto ostane?
Kad jeseni uzmes kisu
Mjesecu zvijezde
Sto ostane?
Zar ostane ista
kad nekom poput mene
Netko uzme
Tebe?
***
Dopusti mi da se pozdravim
Od tebe.
Nosim te u srcu ne boj se
Gdje god da krenem.
A ipak onu jednu stvar ne mogu ti reci
Nju ostavljam za kraj
I pustam tisini da ti ju kaze
Kad me proguta beskraj.
Obecajem necu te zaboraviti
a ni ti mene
Znam te
Moj posljednji san bit ce o tebi
A sve pjesme pisane su za te.
***
Gubim dah.
Ne prestajem trcati.
Ne mogu.
Bjezim.
Od problema.
Trcim.
Jedino tako cu pobjeci.
Ne osjecam tlo…
Zar letim?
Ne mogu vise…
Padam.
***
Bilo bi lako da mi nisi tako blizu
Reci ti da odlazim.
Da nisi sad pored mene
Reci ti
Zbogom.
Al tu si
I ne zelim da poslijednja stvar koju vidim budu tvoje suze…
Oprosti jer sapucem
I jer se na prstima suljam do vrata.
Sto odlazim bez pozdrava.
Al shvatit ces
Jednom kad i ti odes
Da ne zelis zadnje vidjet suze.
***
u trenutcima tuge
kad se suzama zurilo
da srce mi ohlade
od vatre
sto mi zada bol
cesto sam mislila na tebe
iako zbog tebe moje srce pati
ipak pozelim tvoj osmijeh
i da se vrate sati
kad smo sretni bili
zajedno
nijedan problem ne bi postojao
ili bi ga rijesili
smijali bismo se
i zabavljali
dok ne bi dosao cas
kad bi kuci morali
a onda bismo se zagrlili
i svojim problemima vratili.
Nadajuci se
Da cemo sutra
Kao i svakog dana do tada
Ponovno na trenutke
Zaboravit zajedno proslost
I biti Sada.
***
Pjesma za tebe
Jednom kad me ne bude
Al znaj nikad necu namjerno otici
Jednom kad me ne bude
Obecaj da me neces pokusat stici
Jednom u toj noci
Dugoj
Kojoj se ne nadzire kraj
I cini se da ne postoji sutra
Vjeruj da i bez mene svanut ce jutra
Nek te pjesma ova cuva
Naredujem joj da te prati
Mozda ti sa njom budu lakse prolazili sati
Al poderi papir
Ako su uspomene prebolne
Ne zelim da sam ja razlog za tuzne oci tvoje
Pusti me
Srce moje
Vec me ionako nema
Ne vracam se
Al voljet ce te umijesto mene
Ova pjesma i sva tuga njena
***
Znam da je bolno cuti meke korake
I znati da samo sanjas
Kad bi bar ti koraci bili stvarni
Kao oni jucer ili proslih dana
Ali samo spavas,
Ljubavi mala,
Samo sanjas
Te korake
Budi te java
Ne slusaj ih i zaboravi
Jer u njima glasa nema
A oko tebe je tama
***
zar nije tuzno
sto vise pogleda
poklanjam strancima
nego tebi
ne znam kako mozes
al ja sebe voljeti mogla ne bi
zar nije tuzno
sto kad se vracam kuci ti vec spavas
a ja se ni ne trudim saznati
dal mene sanjas
zar nije tuzno
kako se mijenjaju ljudi
i kako nista nije kao sto je jucer bilo
oprosti mi
al gubim sebe
i zaboravljam ti reci da te i dalje ljubim
moje milo
***
Uvijek se trudim
Stici prije mraka
Al kasnim u zadnje vrijeme cesto
Vec pomisljam kako ce netko zauzeti moje mjesto
Ono kraj tebe
I cesto dolazim kuci
Kasno
A osmijeh nikad ne nosim
Nije ti vise jasno
I ne trudis se vise cekat me kao nekad
Do tri ujutro
I ne vidamo se gotovo uopce
I sve djeluje pomalo ljuto
Onaj nas pocetak
Kad smo vjerovali
Da necemo bit kao drugi
Jer mi smo posebni
I svaku cemo vecer
Zagrljeni zaspati
A sad smo nestali
Vise nismo posebni
I ne gledamo kao nekad
Crno-bijele filmove do tri ujuto
Jer mene cesto do tad ni nema
Al ne zelis mi reci da te to smeta
To je postala zabranjena tema
O snovima vise i ne razgovaramo
Al mislim da oboje
Proslost
sanjamo.
***
Eto me kuci
Ponosno ulazim kroz vrata
Napokon
Trebalo se penjati do petoga kata
Al sada je sve lakse
Jer znam da ces me docekati
Rasirenih ruku
I reci mi da me volis
Sve cu probleme zaboravit u trenutku
Sjest cu i popiti s tobom salicu kave
I sa zadovoljstvom jos jednom prelistati novine
Jos jutros procitane
A onda ces mi donjeti list papira
I olovku
I zamoliti me da ti napisem nesto
I razveselit ces se
Narocito ako se stihovi budu rimovali
Al fali meni nesto
Jos ne osjecam miris tvog parfema
Iako sam na vratima
Zar je moguce da te nema?
***
Ljudi su pokvarili ljubav
Nema vise slatkih pisamca
Glupih rima
Nema vise bombonjera
I u zagrljaju provedenih zima
I nema vise
Slatkih i tuznih rastanaka
U isto vrijeme
I cijeli svijet je poceo
Da na lose krene
I nema vise vremena za pozdraviti neznanca u prolazu
Sad svako pognute glave
Misli samo na svoju nevolju
I nema vise
Tuznih filmova bez boje
Nema vise ljubavi ni srece
U dvoje
***
Davno
Jednom jako davno
Zeljela sam oploviti more
Tajanstveni ocean
Zeljela sam preskociti najvise spagu
Najjace sutnuti loptu
Najbrze pretrcati puteljak
A onda
Onda se pojavis ti
I sve pokvaris
I nije vise bilo bitno
Sto je bilo prije
I pocela sam
Na neku klupu rezbariti rime
I cijeli se moj svijet prevrnuo naopacke
I ostala sam bez ciljeva i zelja
Samo tvoje ime
Nikad nisam uspjela
Zapisati kako treba
***
Otkako te ne volim
Ponovno se smijesim
I ne boli vise kad te nema
Otkako te ne volim
Ne bojim se vise tudih sjena
Otkako te ne volim
Ne budim se nocu
Da slazem strofe
I ne proklinjem ljude
I besmislene zivote
Otkako te ne volim
Ne treperi mi vise srce
I ponovno vidim boje
Otkako te ne volim
Lakse mi je
Al znam da vise nista nije moje
***
Kad ti se cini
Da nemas vise nikog
Da nestali su svi
I dozivas svojim krikom ljubav ti
Padas na koljena
Zaleci sto postojis
Zaleci sto si ziv
Oputzujuci za sve boga
Smatrajuci da je on kriv
Kad iz ociju
Krvave suze ti poteku
I svijet kad izgubi boju
Kad ne vidis nista
Doli patnju svoju
Sklopi oci
Pozovi me
Ja cu doci
Ne placi
Nista tvoih suza nije vrijedno
Poslusaj me
Reci cu ti samo jedno
Postoje puno vece patnje od tvojih
I vece od mojih
Ustani i bori se
Ja sam tu,ne boj se
***
Nakon svega sto smo prosli
Priznajem
Nije mi zao
Bas ni malo
Za sve gluposti
I strahote
Sto ucinili smo
O zivote
Vrati me
U stare dane
I izbrisi
Ove rane
Novim vremenima zadane
***
mozda bi bilo lakse
kad bih prebacila ovu pjesmu
i zaboravila zvuk gitare
mozda bi bilo lakse
da te nikad nisam voljela
al vrijeme nikog ne pita
mozda bi bilo lakse
tjesim se
kad suze ne bi postojale
i kad srce ne bi bilo tako krhko
kad bih zaboravila tvoj miris
i kad ne bih cula tvoj glas
i nasu pjesmu gdje god krenem
kad bih se probudila
i shvatila da zivot nisu sanje
kad bih se
ponovno nasmijesila
i zaboravila sve tajne
***
Znam da je tesko
Kad se izgubis
I vise ne znas gdje je tvoje mjesto
Oko tebe trupla
Zivi mrtvaci
Jedino sto bitno je jest iznos
U banci
I opet
Jer povijest se ponavlja
Bitno je koje si boje
Crven,bijeli,zuti,zeleni,plavi
Za ljubav nitko ni ne mari
Knjige se prosiruju
Al u njima su samo prazne stranice
I bitan je jedino izgled korice
Jer ionako ju nitko nece citati
Portrete niko ne slika
Jer svi su isti
Iste boje
Sivi,tmurni,ruzni
Kao kad tuga ude u oci tvoje
I nista nije duboko
Sve samo povrsno se pogleda
Krajickom oka
Kao i dosadan film se odgleda
Ma sto cemo se tuditi
Kazu ljudi
Bolje je biti isti
Ionako cemo svi na kraju
Umrijeti
Mozda tad spasimo ovaj svijet
U sta smo ga pretvorili
Uzeli smo mu boju,svijetlo i zrak
Mozda kad nas vise ne bude
Netko obasja ovaj mrak
***
Nije mi jasno
Mozda sam samo glupi covjek pa ne shvacam
Al znam i osjecam i dug svijetu vracam
Sto me trpi godinama
I sto polako nestajem
Svaki korak
Sve sam blize smrti
Sat otkucava
Nije ga briga ako se itko ljuti
Smrt ne ceka nikoga
A kamoli vrijeme
Secem se polako stazom zivota
Znajuci da je prekasno da se okrenem
***
Kad te nadem
Necu te pustiti
Ne brini u svadi uvijek cu popustiti
Necu dati ikom da te povrijedi
A ako te slucajno ja povrijedim
evo unaprijed jedno oprosti
znamo i ti i ja
ovom smo svijetu samo gosti
al kad te nadem
znam da cemo mi
ruku pod ruku
u istom pravcu gledati
ne boj se
smrti te nikad necu predati
***
Jednom ces razumijeti zasto sam morala pobjeci
Jednom kad shvatis
Da nista ime zapisano u srcu izbrisat ne moze
A dotad
Ne moli me da ostanem
Prebolno je
Gledat nesto sto nikad nece bit tvoje
Ne placi
I zaboravi
Zaljubit ces se vec jednom u nekog
Tko ce ti moc to uzvratiti
I tko ce svu ljubav
Samo tebi dati
***
Danas
Se sve cudno cini u ovoj sobi
Hrpa papira i olovke
I sat koji vrijeme broji
I imam sve
Al opet nista nemam
Fali mi nesto
Nesto,netko kome imena ne znam
Sapni mi tiho
Necu izgovoriti na glas
Sapni mi svoje ime
I spasi mene,sebe i nas
***
Da mi je znati
O kom razmisljas
Kad se onako duboko zagledas
I o kome snivas
I zasto su tvoje oci tako bistre
I rijeci meke
Cak i kad psujes ciste
Nemoj se zaljubiti toliko da ne vidis mane
Govorili su mi
Al oni ne znaju tebe
Doista
Kod tebe mi nista ne smeta
Volim svaki tvoj pogled i rijeci
Ma sve
I ne postoje rijeci
Tvoje ljepote dostojne
Rekla bi mi preuvelicavas
Al nije istina
Volim te previse
Rekli su mi
***
padalo je lisce
i kestenje po putu
i svuda smo mogli vidjeti boju
crvenu,smedu i zutu
bila je jesen
ubrzo ju je ohladila zima
a zimu otopilo proljece
a proljece ugrijalo ljeto
za samo jedno vece
ja nisam ni primjetila kako je sve brzo proslo
cas stiglo pa oslo
al tebe samo voljela tiho
cini mi se da nije uopce bilo ni bitno
svo to vrijeme
voljela sam te i voljet cu te
bez obzira na sve
***
mi nikad nismo bili
ono sto je definicija veze
dvije ruke spojene
poljupcima zavezane usne njezne
dva srca koja kucaju istim tempom
dva broda povezana istom rijekom
mi nikad nismo bili
ono sto je definicija srece
svako ima istu sliku u glavi
plamen spojen na dvije svijece
mi nikad nismo bili mi
tek sad shvacam to
i bojim se
i cutim
za nas je odavno bilo prekasno
***
mogla bih napisati neki stih
koji ce me baciti u ponor tuge
neki stih
jedan
koji ce bit dovoljan
da pozelim da me nema
jedan stih
koji ce me podsjetit na tebe
i na sve ono sto zelim
a nikad necu imati
mogla bih napisati takav stih
al dosta mi je tuge
dosta mi je kise
ja zelim svijetlo!
I toplinu
I necije ruke oko moga vrata
Briga me sto to neces biti ti
Ja samo zelim
Zivjeti
***
Ne vezi se uz stvari
Ne vezi uz mjesta ni ljude
Sve ce to da ti oduzmu
I bit ce sto bude
Ne vezi se uz ptice
Ni uz navike
Sve je to prolazno
Ne vezi se uz nikoga
To je prvo sto uzmu
Jedino uspomene
Vjecno ostaju
***
Ponekad prodem starim putem
On me podsjeti na davno zaboravljena mjesta
Jedan zivot prije ovog
Duga prasnjava cesta
Tesko mi je kad se sjetim
Kako duse samo u tim kucama spavaju
I grane se tuzno vjetru klanjaju
Umrlo je jos u proljece
Ljudi polako odlaze
Sela ostaju
A u njima samo duse
u drvenim kucama stanuju
Nekad se tu orila pjesma
Djecji smijeh i plac
Danas ostao je sokak
Prasnjava cesta i drac
Zaboli me srce
Kad u sebi cujem proslost
Onu koju nazivamo nasom
Crni konj je odavno
Ondje prosao kasom
***
U zanosu tuge
Jos prije no sto smo se sreli
Moja dusa nije mogla voljet druge
To nije sto smo htjeli
Sjecam se jos prvog dana
Kad sam te tek upoznala
Nije bilo kod tebe losih strana
I jos uvijek ih nisam spoznala
A sto da o tebi kazem
Doli istinu
Da te volim
Al nemam ti hrabrosti
Reci ista
Strah oduvijek sa sobom vodim
***
Da mi je netko rekao
Da bit cu sada ovdje s tobom
Rekla bih mu lud si covjece
Nema andela na zemlji
Jasno,
To je bilo prije nego sam znala ista o tebi.
Sudbina je htjela
Da sretnemo se ovdje
Na mjestu gdje andeli silaze s nebesa
I gdje u nebo se salju duse
A ostaju bezivotna tjelesa
A ipak ovdje sam
I tijelom i duhom
Kako je to moguce
Jos se uvijek pitam
Andeo na zemlji
Nepostojuce
Ti i ja
Jos vise nemoguce
Ali ovdje sam
I nema tog mjesta
ni na zemlji ni nebu
gdje bih rade bila
nego ovdje s tobom
ovdje gdje svi samo ljubav daju
ovo je mjesto najblize raju
***
Cekat cu te
A hoces li i ti mene
Ako nesto po zlu krene
Hoces li mi dotrcati u narucje
Il pobjeci prvim vlakom
Sve je samo zivot
Glupa igra
I planovi
Koje ostvarit nitko ne moze
A volim te
I ti to vec sigurno znas
Zivis mi ispod koze
***
Naisla sam na sumnju u tvom glasu
Nije mi bilo jasno
Spremala sam se za nesto strasno
Znala sam
Vrijeme je
Da bezosjecajnim mi glasom kazes ne volim te
Zacudo nece me iznenaditi nista
Znala sam to jos odavno
Jos prije no sto sam te zavoljela
Da bit cu samo ti utjeha
Topla deka u hladnim nocima
Reci
Vidim ti u ocima
Tvoj pogled ubija
Al ne drhtim
Po prvi put sam hrabra
Moje oci postaju crne
Ne bih te nikad mogla mrziti
Odlazi molim te
Vidim da nemas hrabrosti
Reci mi
Ne volim te
***
Jednom kad te nadem
A ko zna kad ce to biti
Daj mi znak da te prepoznam
Jer mogla bih te zaobici
Nadam se da cu te naci sto prije
Jos ovu jesen
Prije zime
Nadam se da cu te naci
I nikad sa svojih usana skinuti
Tvoje ime
***
Trazila sam neke rijeci
Al uzalud
Sve su krive
San moju dusu lijeci
Od sjena al
Opet su ujutro zive
Razumjet me je tesko
Ne krijem to
Al saznat ces jednog dana
Jednom
Sve ono sto
Niko nije
Znam da to bit ces ti
Jer jedino mi znamo
Tisinom razgovarati
***
Volim tvoje ime
Izgovarati naglas
Ne trebaju mi rijeci
Tvoje ime mi je dovoljno
Da izrazim svoje zelje
Svoje molitve
Htjenje…
Tvoje ime zvuci bolje od oprosti
Od hvala
Izvoli,molim,dovidenja…
Tvoje ime obuhvaca sve
Tvojim imenom oznaceno je
Sve sto volim najvise
***
padalo je lisce
i kestenje po putu
i svuda smo mogli vidjeti boju
crvenu,smedu i zutu
bila je jesen
ubrzo ju je ohladila zima
a zimu otopilo proljece
a proljece ugrijalo ljeto
za samo jedno vece
ja nisam ni primjetila kako je sve brzo proslo
cas stiglo pa oslo
al tebe samo voljela tiho
cini mi se da nije uopce bilo ni bitno
svo to vrijeme
voljela sam te i voljet cu te
bez obzira na sve
***
dal je ljubav
samo potreba da ljubis
i budes ljubljen
jel nada samo ono sto te tjera
da ustanes ujutro
jel strah samo prah
sto ga donosi vjetar-zivot
i sto ga nitko na sebi osjetit ne zeli
trazim,lutam,disem
svakog dana isto
a onda se obradujem kad me nesto iznenadi
al veselje brzo prode
strah je na duge ceste
***
kao da do mene dopire
tvoja misao
kad pogledas me u oci
shvacam sto zelis reci
al bojim se da mozda je istina
mozda te volim
ne znam sto da kazem
bolje mi je da sutim
znamo i ti i ja
da tisina govori sve
tisina i onaj pogled
zar je ipak moguce da me ne cujes
govorim ti
mozda volim te
daj mi priliku da saznam
jer bilo bi glupo
pustiti nekog poput tebe
samo da prode kroz moj zivot
usputna stanica
ali nitko ne izlazi van
***
sunce se gasi
odnosi sa sobom
svu moju tugu
svu moju bol
moju muku
i sva losa sjecanja
a mjesec mi daje mir
i mjesecina spokoj
zivot bez lutanja
nemoguce se izgubiti
samo ne znam
kako onda ja uspijevam
izgubiti se
u tvom pogledu
postati kisna kap
nezamjetna i prozira
kako onda ja uspijevam
postati snijeg u proljece
i ocuvani list u jesen
kako uspijevam
zivjeti bez da znas koliko te
volim
****
tebi je lako
ti ne osjecas strah
ne osjecas ljubav
ni bol
ni tugu ni jad
ne osjecas
al mogu ti reci
mnogo toga propustas
ne znaci isto
ono sto mozes imati svaki dan
i ono sto nikad ne mozes imati
tesko je zivjeti zivot
i osjecat da je vrijedan
al vise ti znaci kad znas
da je samo jedan
***
***
Zasto zivim
Zbog cega postojim
Koji je smisao svega
Svaki dan se pitam
Pa cak i kad nema problema
Zasto su bas moje oci pogledale ovaj svijet
Zasto me tuga obavija
A on je tako lijep
Zasto mi se ponekad cini da snivam
Al java je to
I uzalud
Mi sve moje rijeci
Lako je izlijecit problem kad ga znas
A sto gad se kao ja zapitas
Al ne znas pravo pitanje postavit
Mozda
Mozda ce me jednom taj problem ostavit
***
Danas
Se sve cudno cini u ovoj sobi
Hrpa papira i olovke
I sat koji vrijeme broji
I imam sve
Al opet nista nemam
Fali mi nesto
Nesto,netko kome imena ne znam
Sapni mi tiho
Necu izgovoriti na glas
Sapni mi svoje ime
I spasi mene,sebe i nas
***
Znam da mrzis
Kad pobjegnem od tebe
Samo kako bih zapisala pokoju rijec
A opet
Volis kad napisem nesto
I spomenem te
Bar na cas
Tesko ti je
Znam
I ponekad pomislis kako ima nesto
Sto volim vise od tebe
Ali to je laz
Vjeruj mi
Zbog tebe bih prestala pisati
***
Sad mi je jasno
Zasto ti ne govorim nista
Jer previse mi znacis
I ne zelim te izgubiti
A nasa veza
Ona bi te mogla ubiti
Zato to ne zelim
Ne zelim te izgubiti nikada
Iako te volim vise nego ikoga
***
Da mi je znati
O kom razmisljas
Kad se onako duboko zagledas
I o kome snivas
I zasto su tvoje oci tako bistre
I rijeci meke
Cak i kad psujes ciste
Nemoj se zaljubiti toliko da ne vidis mane
Govorili su mi
Al oni ne znaju tebe
Doista
Kod tebe mi nista ne smeta
Volim svaki tvoj pogled i rijeci
Ma sve
I ne postoje rijeci
Tvoje ljepote dostojne
Rekli bi mi preuvelicavas
Al nije istina
Volim te previse
Rekli su mi
***
ne mogu te naci
gdje si
gdje se skrivas
dal u sjenama
divljeg kestena
il u toku neke rijeke
mozda
u nebeskom plastu
med oblacima
krades zvijezde
il si pak na zemlji
slusas ljude kako placu
gdje si
gdje se skrivas
cijelog te zivota trazim
u pjevu
nijemog slavuja
u kisama
i mirnim olujama
ne nalazim te
al ipak
osjecam
tvoj miris nosi vjetar
tvoje korake
cujem
kad po suskavom liscu prolazim
osjecam
tvoje suze na mom licu
kad pada kisa
gdje se skrivas
i zasto mi te donosi jesen
***
padala je kisa
tiho
uvukla se u moju sobu kroz otvoreni prozor
sa sobom donijela je
tvoj miris
padala je kisa
utapala je grad
u mojoj sobi
hladnoca
ulazis mi u sobu
kazes spavaj sad
i zatvaras prozor
hladno je
dodajes
al ja ne micem pogled s prozora
sjedas do mene na pod
grlis me
al suteci
jer ti me razumijes i bez rijeci
ljubis me u obraz
i samo nadodas spavaj
kisa ionako prestat ce
i onda nestajes kroz zatvorena vrata
nikad te nije bilo tu
suzom te pozdravljam
****
Nije isti ovaj prozor
Ni kisne kapi
Ni papiri sto su nekoc bili prazni
Sad su puni al i dalje nisu vazni
Nije isto
Kao jucer nebo
Niti vjetar sto nosi lisce
Nit sunce
Ni ono sto ovdje pise
Nista nije kao sto je bilo-
Danas te volim malo vise
***
Svaki pokret osjecas
Kao da ga izvodi tvoje srce
Svaki okret
Zanos je
I cini se nemoguce
Docarat neciji zivot
Neciju tugu,poeticnost
Al ti to uspijevas
Dajes tu neku privlacnost
Tako da cijeli svijet pozeli plesati
Cijeli svijet
Al niko ne uspijeva
Nitko kao ti
***
Kad ti se cini
Da nemas vise nikog
Da nestali su svi
I dozivas svojim krikom ljubav ti
Padas na koljena
Zaleci sto postojis
Zaleci sto si ziv
Oputzujuci za sve boga
Smatrajuci da je on kriv
Kad iz ociju
Krvave suze ti poteku
I svijet kad izgubi boju
Kad ne vidis nista
Doli patnju svoju
Sklopi oci
Pozovi me
Ja cu doci
Ne placi
Nista tvoih suza nije vrijedno
Poslusaj me
Reci cu ti samo jedno
Postoje puno vece patnje od tvojih
I vece od mojih
Ustani i bori se
Ja sam tu,ne boj se
***
Otkako te ne volim
Ponovno se smijesim
I ne boli vise kad te nema
Otkako te ne volim
Ne bojim se vise tudih sjena
Otkako te ne volim
Ne budim se nocu
Da slazem strofe
I ne proklinjem ljude
I besmislene zivote
Otkako te ne volim
Ne treperi mi vise srce
I ponovno vidim boje
Otkako te ne volim
Lakse mi je
Al znam da vise nista nije moje
***
rekla je da sam posebna
jer zapisujem slova posvuda
i da sam smirena
jer pijem caj umjesto kave
ali uglavnom je sutila
zbog galame
sjedili smo u kaficu
kad sam ju nagovorila da pobjegnemo van
padala je kisa
iako je bio neobicno vedar dan
trcale smo po kisi
i smijale se kao djeca
stale ispred kazalista
gledale u plakat ‘sveca’
uvlacile smo se u prolaze
i igrale skrivaca
umirale stotine puta
od ostrice zamisljenog maca
djetinjasto smo osvajale ulice
i pravile se da je svaka nasa
tome danu nije bilo kraja
sve dok nije pala noc
nadvila se tama
kisa je prestala
i posle smo kuci
sa zarom u srcima
opet se pocele tuci
smijale smo se i izazivale
jedna drugu
u jednom nam trenu vise nije bilo smijesno
vec nekako drago
stale smo pred prugu
pogledi su nam se zaustavili
izmedu onog drugog
tocno na pola puta
gledala me ozbiljno
al nije bila ljuta
rekla mi je pogledom
sve sto nitko nije
i sutnjom me osvojila
kao nitko
nikada prije
16.9.2012.
sve u zivotu
ima neku
sjetnu notu
pa se cesto
negdje iza osmijeha skrivam
ne dopustam ikom
da te tuzne note zasvira
a ti
bas meni u inat
znas ih napamet
i zasviras ih svaki put
kad padnem ti napamet
15.9.2012.
nisi mogla zaspati
tamne misli plovile su ti u glavi
i mrstila si se na svijet
govorec
kako je pokvaren
iako tako mali
i smijala si se
mojim djetinjastim forama
ni slutila nisi
koliko cu te pribliziti
snovima…
15.9.2012.
sanjat cu te nocas
iako se mozda
ujutro sna necu sjecati
al po necemu cu znati
da sam te sanjala
probudit cu se nasmijana
15.9.2012.
sto mi je najdraze na tebi
tesko pitanje
podjelit te mogla ne bi
jer svaki je dijelic toliko poseban
i ma koliko on bio zaseban
bez ostalih
nije cijeli
a volim svaki dio
kojeg si mi dopustila da vidim
kako da onda
itijednog
za to sto te volim
okrivim?
15.9.2012.
opet pisem
vidi sto si ucinila
ponovno me vracas u svijet
i opet si me smirila
svaki moj nemir
svaki moj strah
nestao je
hvala ti
sto postojis
15.9.2012.
sanjam
tvoj smijeh
bude se u meni
neprimjetni trnci srece
opet sam dijete
sanjam
tvoj pogled
srce se smije
i letim
sanjam
tvoj zagrljaj
osjecam kao da grlim cijeli jedan svijet
sanjam
da me volis
i nista drugo vise ne postoji
15.9.2012.
prije mi nije bilo jasno
zasto te jos uvijek volim
jer cinilo mi se
da odavno je vec prekasno
a ja te i dalje volim
nema nikakvog smisla
sto u sebi nosim
svaku rijec tvojih pisma
i dalje te trazim
u svim prekrasnim stvarima
i dalje te volim
bas kao i prije
moja malena
15.9.2012.
hej
obrisi suze
nije vrijedno toga
ma znam da si nesretna
mislis kako nema boga
i kako nikom nije stalo
ni truncicu nimalo
a zar ne vidis moj pogled
zar ti on ne govori sve
ako me zbilja vidis onda znas
koliko netko voli te
15.9.2012.
svaka polagana pjesma
nesto tvoje u sebi ima
i svako godisnje doba
najtoplije ljeto i najhladnija zima
i svaki me djecji osmijeh
na tvoj podsjeti
tako iskren i nimalo suzdrzan
i na prvo ljeto me prisjeti
kad te moja dusa prvi put srela
otad nije ista
a sumnjam da je ikad i bila
15.9.2012.
te su noci puhali vjetrovi
i to kakvi!
hladni,jaki,
nimalo njezni ni plahi
i mislec
da odnjet ce te napokon
oni samo jos vise su mjesta
u meni napravili
da jos te vise mogu voljeti
da jos te bolje mogu sakriti
14.9.2012.
jesen nosi
zuto lisce s otpalih grana
u virove skuplja mirise ulica
iz nepoznatih strana
u sebi citav novi
saren svijet donosi
i toplinu i zar
u maglama odnosi
i koliko se svaki put mijenja
za toliko ostaje ista
tebe u sebi skriva
otkriva te svaka kisa
14.9.2012.
da prebolim te
ne,
ja to nikad necu moci
ti ne znas
ti ne slutis
kako tesko je to
jer samo jedan pogled u tvoje oci
sve osjecaje vraca
i oni bivaju sve jaci
i ne pomaze kisa
ni tmurno nebo kad se smraci
ne pomazu rodendanske zelje
potrosene na tebe
da te zaboravim
da u meni nestanes
jer taman kad pomislis
kako ces voljeti da prestanes
pogled ka tvom prozoru skrene
i svaki puta se iznova sa sobom mirim
da zauvijek ces bit
najdrazi dio mene
14.9.2012.
necu se vise boriti
da izbacim te
iz glave
preklinjati bogove
da zamijenimo strane
da uvidis koliko mi toga dajes
i isto toliko uzimas
shvacam da zauvijek ce biti tako
jer cijelim mi se bicem prozimas
moja dusa
odlomljene komadice tvoje skuplja
u slike ih spaja
i vjerno ih cuva
da jednog dana
potrazis ih u meni
jer toliko mojih komadica
odavno
prepoznajem u tebi
14.9.2012.
ako je prekasno
i ako vrijeme ne stoji na mojoj strani
pokloni mi bar zagrljaj
srce mi nahrani
pokloni mi osmijeh
ili pogled jedan bar
tek toliko da znam da postojim
da sve ovo nije samo san
a kad odes od mene
i vjetar ti ocisti pute
nemoj da te ikad
nesretni ljudi naljute
posalji mi koje rijeci
razmrljane po stranicama papira
kad me ne bude kraj tebe
da smirim te,moja mila
14.9.2012.
da samo znas
koliko sam zvijezda padalica
na tebe potrosila
ne,
nije to previse
kad si mi uvijek promakla za jednu.
14.9.2012.
prije no sto olovku
na papir prislonim
osmijeh nekako pobjegne iz kuta mojih usana
i zavlada njima
tako lako
kao da pisem djecje bajke
a tugu samo saram po pjesmama
vidis
ma koliko tuge u njima ima
prije svakog pisanja
tvoje ime mi prode mislima
da pisem o sreci
il o tuzi
o nevolji
ili smijehu
ti u meni budis svaku rijec
ne rado spominjem gresku
kako se uvuces
u svaku pjesmu
i ostajes ondje
do prvog citanja
citanjem te bude
cak i oni
koji ti ime ne znaju
oni koji te nikad nisu
ili nikad nece sresti
i zavole te
i zamrze
samo zbog mojih rijeci
istina je
da oni u pjesmama
uvijek svog nekog nadu
ali znam
ako te ikad sretnu
svi ce u tebi da pronadu
dijelove skrivene u mojim pjesmama
i zivjet ces zauvijek
u meni,u njima
13.9.2012.
zar je moguce nekog toliko voljeti
ili mi je urodena mana da preuvelicavam stvari
kao kazalisni redatelji
postavljam nas mjesto glumaca u ovoj drami
i zelim sretan kraj
da publika ne ode kuci
noseci u ocima suze
jer rastavise nas nesretna sudbina
jer netko nam ljubav uzme
zelim kraj kakav imaju oni nebitni junaci
ljubavi slatke
ili sretni zavrsetak u bajci
zelim da nas zovu na bis
da zadnju scenu ponovimo
i da im usadimo vjeru u sretan kraj
da im teski teret sa srca s kojim su dosli odlomimo
i da stari parovi krenu kuci
secuci se polagano
sa rukom u ruci
i dive se gradu
predstavu ni ne spominju
ona odtad jednostavno zivi u njima
to je ono sto zelim i nama
da ubace koji novcic
nepoznatom covjeku koji svira
melodije poznate
melodiju njihove mladosti
melodiju s kraja predstave
nasu vlastitu
odu radosti
a mi cemo se iskrasti po zavrsetku predstave
i prosetati nasom stazom
tamo gdje nas ostave
brige,problemi i ljubavni jadi
ja priznat cu ti koliko mi znacis
jer bit cemo sami
tu tajnu cu ti tiho
na usne sapnuti
a ti ces se samo nasmijesiti
i nikad svoje ruke
sa mojih leda
maknuti
13.9.2012.
znam da ti nesto
dusu muci
nesto te u grlu steze
i ne mas hrabrosti
ili me ne poznajes dovoljno
pa ne zelis da mi to srce zaveze
ti ni ne slutis
koliko mi je stalo do tebe
i kako mi je tesko gledat te tuznu
u tebi pronalazim dijelove sebe
cak i ako to ne zelis priznati
zauvijek smo nekim tajnama
nas dvoje vezani
i cak i ako ne zelis meni otezati
pa mislis kako od mene nesto moras kriti
pa zidove gradis
maske stavljas
boris se protiv sebe
uzaludno kriti se nastavljas
sve sto ti mogu reci
odavna znas
zasto onda preda mnom sutis
zar zaboravljas
koliko su nam duse slicne
i rijeci cesto u isto vrijeme izgovaramo
ne moras mi nista reci
samo me pogledaj
mi smo oni rijetki
sutnjom samnom razgovaraj
13.9.2012.
kraj svojih pjesama
datume vise ne pisem
jer one ne pripadaju vremenu
tek to sad shvacam
da ih uvijek tebi pisem
cak i kad pisem
o nekome
tko nije ti
svaki kraj
na tebe me podsjeti
i moram te spomenuti
jer u drugima
samo dio tebe trazim
ne pronalazim nista
i skupljam hrabrost da se odvazim
i da ti priznam
ono cemu oduvijek tezim
koliko pogleda upucujem zbog tebe zvijezdama
dok na stubama igralista lezim
koliko u njima ima mira i srece pomalo i tuge
jer ne znam kako
a i kako bi kad je nemoguce
da ikad kao tebe volim druge
znam da negdje duboko u sebi
ti to znas
al priznala mi nikad ne bi
mozda to samoj sebi skrivas
jer krive su moje rijeci
mislis si
kad te nesto na mene podsjeti
krive su moje sutnje
dok sjedimo
kad ti srce nesto osjeti
13.9.2012.
